MIŠIĆNE OZLJEDE
Zdravlje

MIŠIĆNE OZLJEDE


Svima nama dogodilo se da, pri naglom pokretu, osjetimo bol u jednoj od mišićnih skupina našeg tijela – dijagnoza je uvijek bila parcijalna ili kompletna ruptura mišića.

O ČEMU JE ZAPRAVO RIJEČ? 

Tijekom sportskih aktivnosti nagli pokreti ili trzaji vrlo su česti. Donji ekstremiteti najčešće su izloženi prilikom nogometa, rukometa ili košarke, ali i prilikom trčanja, pogotovu prilikom sprinterskih disciplina. 
Među najčešće ozljede spada tzv. pucanje stražnje lože. Pod stražnjom ložom podrazumijevamo skupinu mišića stražnje strane natkoljenice. Bolovi su izraženi u njezinu srednjem dijelu i prisutni su pri istezanju ili pokušaju nastavka trčanja. Prema učestalosti slijedi ruptura muskulature lista i ruptura prednje skupine muskulature natkoljenice, tj. četveroglavog mišića (kvadricepsa). Gornji ekstremiteti najčešće bivaju ozlijeđeni prilikom tenisa, rukometa ili odbojke ali i pri dizanju utega ili vježbi u teretani. 
Najčešće nastaju parcijalne rupture bicepsa ili tricepsa na rukama ili pekroralnih mišića. Na tijelu pucaju trbušni mišići ili, nešto rjeđe, javljaju se parcijalne rupture paravertebralnih mišića (mišića oko kralješnice).Karakterističan simptom za spomenute ozljede jest jaka bol, osjećaj „pucanja“ i nemogućnost nastavka sportske aktivnosti.

ŠTO SE ZAPRAVO DOGODI? 

Uslijed nagle kontrakcije mišića, koja snagom prelazi mogućnost istezanja, razdvajaju se mišićna vlakna, tj. pucaju mišići. Neposredna posljedica je krvarenje između mišićnih vlakana i stvaranje hematoma. Tijekom prvih nekoliko sati bolnost uglavnom nije prejaka i javlja se tek kada se ozlijeđeni dio „ohladi“. Funkcionalna nemogućnost pojavljuje se gotovo odmah. 

ŠTO NAM JE ČINITI? 

Osnovno i najvažnije je prestati sa sportskom aktivnošću. Ozlijeđeni dio potrebno je zamotati elastičnim zavojem kojemu je svrha kompresija ozlijeđenog dijela a radi sprečavanja nastanka hematoma. Također je potrebno na ozlijeđeno mjesto staviti hladne obloge (led ili coldpack ) koji također sprječavaju pojavu hematoma ali i djeluju na olakšanje bolova. Nije potrebno ozlijeđeni dio imobilizirati. Protrahirana imobilizacija dovodi do skraćenja ozlijeđenog mišića a što može predstavljati mjesto na kojem će se ozljede češće ponavljati. Naprotiv, potrebno je potaknuti laganu funkciju ozlijeđenog dijela. 
Također su nužne fizikalna terapija i rehabilitacija. Ona je usmjerena na što brži oporavak i povratak sportu. Metodama fizikalne medicine djeluje se na bržu resorpciju hematoma i potiču procesi obnove tkiva. Metodama rehabilitacije i kineziterapije vraćamo funkciju ozlijeđenom udu. Treća vrlo važna stvar je istezanje. Istezanjem omogućujemo da ožiljak kojim mišić zacijeli bude isto rastezljiv kao i okolno tkivo a što djeluje kao prevencija budućih ozljeda. 
Povratak sportu preporučujem tek nakon što je ozljeda sanirana – vjerujte bolje je pauzirati koji dan duže nego vratiti se na sportska borilišta prerano. Tada je moguća reruptura koja će Vas ovaj put udaljiti još dulje od sporta. 
Ozljedu nije moguće spriječiti, ali potrebno je učiniti sve u svrhu prevencije. Pod istim mislim na odgovarajuće zagrijavanje i pripremu prije aktivnosti. Na kraju potrošite 5-10 minuta na opuštanje i istezanje umornih mišića. 

Rate this post