neon picture of worms in humans body.
Dodaci prehrani

KAKO I KOLIKO DUGO TREBA LIJEČITI STREPTOKOKNI FARINGITIS I SKARLATINU?


Desetljećima se „zlatnim standardom” u liječenju streptokokne upale ždrijela i skarlatine (škrleti, šarlaha) smatra penicilin. Unatoč dugogodišnjoj uporabi toga antibiotika, za sada ne postoji ni jedan soj streptokoka (Streptococcus pyogenes), koji bi na spomenuti antibiotik bio otporan. Zahvaljujući ranoj terapiji penicilinom, poststreptokokne nesupurativne sekvele – reumatska vrućica i poststreptokokni glomerulonefritis, danas su u razvijenome svijetu postali rijetkost. Pa ipak, često se pitamo, postoji li alternativa u liječenju streptokokne upale ždrijela i šarlaha. Neko se vrijeme činilo kako su makrolidni antibiotici izvrsna zamjena za penicilin. Osobito je oduševljenje izazvalo uvođenje azitromicina u kliničku praksu. Tim se antibiotikom za 3 ili 5 dana liječenja mogla izliječiti streptokokna infekcija ždrijela i šarlah. Dodatna mu je prednost bila i doziranje, tj ako. uzimanje lijeka u jednoj dnevnoj dozi. Tako se s ukupno tri ili pet uzimanja lijeka liječila bolest koja se do tada liječila s ukupno 30 doza antibiotika. Smanjen broj doza i kratkoća davanja znatno povećavaju suradljivost bolesnika, to jest njihovih roditelja i jamče da će se liječenje doista provesti sukladno preporuci. Nekritična je, međutim, preskripcija azitromicina u našoj zemlji, dovela do razvoja rezistencije piogenog streptokoka, pa je 2004. godine oko 15% izolata u Zagrebu bilo otporno na azitromicin i ostale makrolidne antibiotike, a u nekim krajevima Hrvatske rezistencija streptokoka na azitromicin iznosi i 40% (Varaždin, Rijeka). Ti podaci upućuju na potrebu dodatnoga opreza pri odluci da se streptokokna infekcija ždrijela i šarlah u Hrvatskoj liječe makrolidnim antibioticima. Ako se na tu terapiju ipak odlučimo, tada je potreban pojačan nadzor nad bolesnikom kojega liječimo, kako bi se na vrijeme mogao registrirati neuspjeh liječenja, ako ga bude.

Iako su cefalosporini antibiotici koji su dugo prisutni u kliničkoj praksi, relativno su se rijetko koristili u liječenju infekcija uzrokovanih piogenim streptokokom hr.wikipedia.org. Ako se streptokokna angina ili šarlah i liječilo cefalosporinom, tada je terapija u pravilu trajala jednako dugo kao i penicilinska, tj. 10 dana. Stariji cefalosporini dozirali su se u dvije do četiri doze na dan, što se nije značajno razlikovalo od ukupnog broja doza penicilina potrebnih za liječenje streptokoknih infekcija. Prvi napisi o kratkotrajnoj terapiji (u trajanju od 5 dana) cefalosporinima, pojavili su se sredinom 90.-ih godina prošloga stoljeća. Rezultati spomenute studije pokazali su jednaku učinkovitost petodnevne terapije cefalosporinom u odnosu prema 10.dnevnoj terapiji peroralnim pripravkom penicilina. I neke novije studije, među kojima se posebno izdvaja studija Adama i suradnika iz 2001., koja je obuhvatila 2099 bolesnika sa streptokoknom upalom ždrijela također ističu barem jednaku učinkovitost petodnevne terapije cefalosporinima. Cefalosporini jednako brzo postižu eradikacija uzročnika iz ždrijela i jednako dugo održavaju stanje obeskličenja na faringealnoj sluznici. Ako se klinički učinak mjeri brzinom nestanka simptoma grlobolje i nestanka vrućice, tada su cefalosporini čak i superiorniji. Pri tome kratkotrajna terapija streptokokne upale ždrijela i šarlaha cefalosporinima ne povećava učestalost nesupurativnih poststreptokoknih sekvela. Doda li se tome i činjenica kako se suvremeni peroralni cefalosporini III. generacije mogu davati u jednoj dnevnoj dozi i kako postantimikrobni učinak na piogeni streptokok kod spomenutih antibiotika traje i dulje od 10 sati, čini se da je pronađena nova, učinkovita i dobra alternativa u liječenju streptokoknih infekcija. Tako se sa samo 5 doza antibiotika može postići isti učinak kao i s trideset.

Rate this post